Menu

Pomorski muzej o oštećenim kolonoma u Kućištu

More i čovjek su se oduvijek razumjeli, a posebno u Kućištu, mjestu jedrenjaka i pomoraca, gdje je u doba jedrenjaka i još prije Pelješkog pomorskog društva bila uvala kao utočište sa dalekih putovanja.


Ljudi iz Kućišta su gradili mandrače za svoje barke i jedrilice, kao i tiradure gdje bi ojačavali svoje brodice i jedrilice, ali i klesali bitve ili kolone za vezivanje svojih jedrenjaka. Tako bi svojim vještinama i dosjetljivošću svog razuma pripitomili i smirili more ispred svojih kuća i palaca.
U skladu prirode i ljudske inventivnosti blagi kućiški zalijev,između Ponte od Zamošća i Ponte od Rata prizor je pejzaža koji i danas traje kao da je u nekom davnom vremenu i odolijeva današnjim kriterijima. Privlaći turiste i avanturiste.
U Kućištu su se gradile raskošne kamene kuće, palače i palacini, ali kapetanske obitelji gradile su i kupovale jedrenjake koje su vezivali za te kolone (bitve), a barke su sklanjali u mandrače. Kolone (bitve) su bile uporište jedrenjacima, kao što je kamen koji traje bio uporište i koloni i kućama i palacinima.....
Kaman je ovdje saživio sa ljudima i obalama, na kamenu se rađalo i umiralo, sa kamena se odlazilo na plovidbe, ali tu se vraćalo i upoznavalo svijet u različitosti kultura i obićaja. Kolone (bitve) isklesane u kamenu bile su stubovi i uporište, ali i zov da se barka ili jedrenjak vrati doma sa dalekih putovanja.....da se vrati na svoju pontu, mulić, mandrač.....na koloni se čekalo....sjedilo.....
Kućište ima i mandrače i muliće, tiradure (izvlačilišta) i kolone (bitve). Svi ovi elementi priobalnog graditeljstva harmonično se nadopunjuju i u Kućištu su tradicija života na moru.
Te kolone od oko jednog metra visine, iz jednog bloka kamena, na kamenim postamentima, čvrsto su držale konope brodova, čuvale ih prije ili nakon plovidbe.
Kolone su posebna vrsta arhitektonskog pejzaža Kućišta, sa starim mulićima i mandračima, kojima je more posivilo boju, ali kolone se bijele kao galebovi. One su detalji arhitekture ljudi sa obale mora, za čovjeka pomorca i njegove potrebe. Ta arhitektura je u skladu sa morem i njegovom stihijskom prirodom, ali i sa kamenom i pješćanom obalom, uvalama i grebenima.
Prolazila su stoljeća, osvajaći i prijatelji, bure i bonace smjenjivale su se, a čovjek je obnavljao i svuda ostavljao svoj znak, te se svojom kamenom kolonom, kao prepoznatljivim znamenjem, vezivao srcem za rodni kamen, dom, tradiciju, hrid i more. Kamena kolona je simbol neuništivog života u mandračima prebivališta i nade, uz tradiciju broda i mora. To je spomenik svim pomorcima i neuništivosti zova za morem i poziva na plovidbu u budućnosti.
Kolona se obnavlja sa životom ljudi na obali mora. Obnoviti treba i ovu koju je uništio netko tko ne poštuje more.
Kolone u Kućištu su u obliku kamenog stuba, isklesane od bijelog domaćeg kamena, a neke su možda i oko dva metra računajući komad pod zemljom. Lokalnom nazivu „kolona“ najbliža je odrednica „bitva“. Poznate su još iz doba Ilira, Rimljana i srednjeg vijeka, ali te su pravljene od drva i nisu sačuvane.
Naše su uglavnom iz 18. I 19. stoljeća, a to je zlatno doba naše pomorske baštine. Veličina kolone govori nam i o samoj veličini jedrenjaka koji su tu pristajali, ali pokazivale su i snagu samih brodovlasnika i kapetana ispred čijih su se kuća gradile. Kao što nam veličina kamene kuće govori u to doba o veličini financijske moći kapetana i brodovlasnika, tako i veličina ovih kamenih spomenika pomorske baštine to potvrđuje.
Potrebno bi ih bilo zaštititi kao baštinu za budućnost, a kao dokaz pomorske prošlosti kojom se ponosimo, na slavu svih pomoraca kojih više nema i u čast svih pomoraca koji ploveći i danas zarađuju svoj „kruh sa sedam kora“ za sebe i svoju obitelj.
Ravnateljica muzeja:
Vesna Suhor